Pravi slučaj sa konsultacije
„Sve što sam pročitao, ništa mi nije jasno.“
Januar 2026, dok je prijava još bila otvorena. Na konsultaciju se javlja čovek čija je kuća nasleđena od dede. Vlasnici su majka i ujak, oboje žive u inostranstvu. Građevinska dozvola je istekla, a u katastru stoji zabeležba da nije izdata upotrebna dozvola.
Prvo što mi je rekao: „Apsolutno sve što sam čitao, ništa mi nije jasno.“ Nije znao ni da li uopšte treba da prijavljuje, ni ko može da potpiše, ni kako da opiše kuću koja ima stanove i garažu.
Za pola sata smo prošli list nepokretnosti. Rekao sam mu direktno: objekat potpada pod zakon i ide u prijavu. Prijavu može da popuni on, sa podacima majke, a oba vlasnika se upisuju jer su već upisana na objektu. Prošli smo i kako da opiše kuću, da stanovi budu posebni delovi, jer se tako lakše prodaju i dele.
Izašao je sa spiskom, a ne sa novim pitanjima. Danas je rok prošao, ali princip je isti: prvo se pogleda šta piše u katastru, pa se ide korak po korak.